You came in the rain clad in blue that day You loved the cloudy sky in the monsoon Once you soaked in rain at ecstatic noon And ran in jungle’s path holding my hands.
The clouds roared like a hungry hound, The rain dropped in the festive mood, The water of rain flooding your braids Recited the poetry of mysterious clouds.
Still in dreams at midnight’s drizzle I recall the place you kissed my hands, The leaves and branches sang with rain My soul reinvigorated spoke to the sky To brush aside the magic of the nonsense…
You left me once in the day of rain Rain though comes, never do you… Only the rainless clouds in white Roar and suck the bloods of my candid heart that Mirrors the innocent ghost on the wings of a damsel butterfly Swims together to reach the shore of dubious funs.
Čak i sa suncem polemišem oko svega…ljubomorno je jer više upijam i volim vas nego njega…Ruka sama stihove piše,,pišem knjigu o njima več napisanu..slušam ga kako diše.. to je nešto što se oseti u zraku..dok sedim sam u mraku.. Što sam stariji sve lakše zatvaram vrata svemu što me umara… samo tvoj osmeh i pogled me odmara..za drugare se gine..a sad su te godine kad dodješ u godine.. Kad mi se učini da je sve izgubilo smisao, pa se smisao pojavi u najsitnijem detalju i potpuno me razoruža… Ako se ikad sastavimo …ne dozvolimo da se opet rastavimo.. A nama sasvim malo treba..da dočekamo onaj prvi cvrkut ptica što ispituje akustiku neba…da čujemo pod prozorom Trebišnice huk…i lepotu nečijeg detinjstva zvuk…gledati i prepustiti se nebeskoj lepoti..gledati prozore nebodera noču i svi ti uramljeni životi..otiči skupa na onaj svet na svojim nogama… Tajni svet podvučenih rečenica u knjigama. …A vremena nema ..sve je za nas manje vremena.. Čuti mi se….piše mi se…gleda mi se…..moj grad i moja reka..pred suton Platani…kameni put ..kao da smo u Havani… kao da tražimo note..Čupav sam ..buntovan sam ..tvoj sam…Zato ja tebe volim najnežnijim notama sevdaha….U tvom pogledu se gubim ..kao Britanski đentlimen.a zapravo se raspadam u tomovima…sveskih klasika…Nas dvoje smo sačinjeni…satkani od lepršavih duša.. Dok te gledam zapnemi zvezda u grlu…Grade moj.. Sastojim se od čežnje i čekanja, praznih flaša, nedovršenih pesama, glasne muzike, snova o tebi, izgubljenih noći i mirisa kruške i jorgovana…I nočas će u Trebinjskom parku samnom prespavati jedna želja.. Kolekcionari smo divnih ljudi, uspomena, zagrljaja, lepih reči, osmeha.Živimo za bolje sutra i lepše dane,da će nas raširenih grana dočekati naše Platane,.. Od sanjara sam učio o nebu, od pesnika o ljubavi, od samotnjaka o divljinama, od slikara o prazninama, a od boema o životu..i da život može biti nemilosrdan i ljut..Smrt koja se kao ružna senka uzdizala u određenim trenucim Možda je svetlo u meni počelo da se gasi, ali je zato mrak počeo da sija….dok sedim u parku pored fontane to mi tako prija…
Dobro veče.
Misliš dobar dan?
Nećeš ti da mi govoriš šta da mislim. Ko god živi stvarnost..nema mašte i osuđen je na realnost… Ja pišem o sebi i ostalim užasima..i par nekih muka…ne sledim svoje snove ja ih držim za ruku.. I sad odem u park na klupu.. Kupim kikirikija, keksa, čipsa, piva da imam kad neko dođe A onda dođem ja..i sve popijem.. Oni ljudi koji u barama vide okeane, u pukotinama kanjone, u jednoj zvezdi ceo svemir, e ti…njih nema….
Važno je da znaš gde je tvoje mesto u ovom svetu.
Za šankom. Dalje. Konobar čašu života dve marke.. Danas se ljudi zatvore nikome svoju dušu ne otvaraju… Nakon velike kiše u ljudima, neki se udave, a neki procvetaju. Ja ču da pišem o mojim prijateljima dok se ne desi moje smaknuće… Dovodim sebe u nemoguće situacije, jer želim nemoguće….samo ću pisati ni jednog trena neću razmišljati o gumici.. Ne smeta mi drama, smetaju mi loši glumci…Ovo što pišem nekima če delovati kao vremenska prognoza…verujte to je samo moja dijagnoza.. Prvi put umreš kad shvatiš da si odrastao u sve ono što nisi hteo da budeš. a mog života, naučila me je da uvek ljubim i grlim kao da je poslednji put
No me importa morir, si en alguien quedo como un bello recuerdo en su memoria no me importa el destello de mi historia si sembré paz y ayuda con mi credo si fue grande mi albedo y arañé las mentiras y la escoria con mis dedos
no me importa no estar, si sigo estando en el alma incorrupta de mis versos si pinté con mis rimas universos que en un charco de amor siguen flotando si su tibio calor siguen calmando vientos adversos
el cuerpo nada fue y nada será el único final es el olvido espero que algo bueno quedará
la brasa del tizón de lo vivido si no halla buen hogar se apagará y el tiempo y el sudor no habrán valido
los ecos de mi ayer por mi hablarán ¡solo queda apostar por lo servido!
MY STAR (dwarfs and giants) Just like the birth of the stars so are the birth of child, Just like the womb is to the infant baby so also the nebula is to the stars. Just like the stars so are we. In every day that passes the womb of human bring forth baby so also apply to nebula, it bring forth each day. Just like the growth of stars so are we. Just like the brightness of stars so are we Just like classification of stars so are we
One way or the other we all have a star, sending us a wave of encouragement telling us not to lose faith in face of life.
Room for greatness is still open because the star is still multiplying and shinning better than the other. Each star are not identical so are we humans. Some humans are white while some are black but we all are humans having the same assignment on earth.
My life belted at me each day making me to understand something, Look at the nature you find all the answers you are looking for. Each stars brightness differ from each other so are we differ, but in circumference of them we are brought out from the same place call womb but some get higher ground to cover than others, but that does not mean you are not great.
There are billions of stars around the universe the younger ones are called dwarf and the elder ones are called giant, Telling us that every one is born with greatness but as time envelope the small we become big if only you can wait for it. Our life should be like the stars Small but fulfilling their purpose Let were you are don’t define your future Just like David in the Cave of Adullam. In that small place is actually place of build up to be king. You may look small don’t worry you are turning into giant just be patient.
Never quench your gift because of the pain of life look at the stars do what it those keep shinning.
A star is held together by is own gravity, human stability is in you, actually you being able to stand is something you decide to bring out, stop depending on people, on something that is in you. Be like the star Be like the nature Great lesson is gotten by nature if only we can spend time with nature. circumference or totality of our life is derived by nature.
Sve dodje u svoje vreme ..nekad poplava ,nekad suša..od silnih ožiljaka koža ogrubi…tako i duša….zatvorim se u svoju samoču..ne tražeći izazove nove…Noću te sanjam tako stvarno.. a danju stvarnost pretvaram u snove…Ti si razlog moga postojanja…Priznajem da je teško što mi nedostaješ.. Ali sam ujedno i srećan što sam upoznao nekoga ko je vredan nedostajanja…I pored svega ja sam sretan….Svako ima nekog koga se seti ujutru kad se probudi i noću pred san. A ja, ja imam tebe na koju mislim ceo dan…Razumiješ li sad zašto ne mogu da te pustim… Nikada….Previše je tebe u mom srcu….u svemu…Zato zagrli moju prisutnost u tvojim mislima….grlim te osmehom… grlim te bujicom isprepletanih htenja…strasti i straha..neobuzdanom snagom životnih oluja..Misli su mi košmar…košmar mi je život…i kad god mi je teško..uvek si tu ti..moja ljubavi…Možda što ne verujem u boga i ne smatra me svojim slugom….možda zato sve što planiram desi se nekom drugom…Sve u ovom životu vodi nekom čudnom balansu..a nismo ni svesni ..Samo jednom u životu dobijemo šansu za pravu šansu…Ljudi su čudo..njima moraš sve da pokažeš…Postoje reči koje dobijaju svoju vrednost i postaju istinski neprocenljive tek kada pogledom to i dokažeš…A ja kako tebe gledam..dokazujem ti da te volim …da te nikom ne dam….Nije sreća..para vreća…Neke stvari ne planiraš da se dese, a dese se baš onako kako si potajno oduvek želeo. To je sreća…
Pogrdne ptice se sjatile na golet i polja bezdušno pasu naše ionako otežano disanje zar ne vidite od njihova jarma i kamenje pocrnilo sve je u plikovima trave su pogažene a zrnje žita popadalo po zemlji kumim vas milim Bogom ne dozvolite da ga grabežljive ptice pozoblju mozak mi se poti glava će mi pući od tolike graje u polju s otužnim izgledom nemoćna sam rvati se sama sa živinom puštenom iz kaveza što me bezdušno pase dere moju kožu dok iskri kamenje zapaljeno o koje svoj obraz oslanjam plačući kao malo dijete padoh naglavačke preko kamenja u naručje tamnih sjena čujete li kako vas iz sveg glasa dozivam nepomirena ovim stanjem ispuštam vrisak koji se ne da utišati.
UN GRITO QUE NO PUEDE SER SILENCIOSO
Los pájaros despectivos brillaron sobre esterilidad y campos despiadadamente pastando la nuestra Ya es difícil respirar no ves de su yugo y piedras ennegrecidas todo está en las ampollas las hierbas son pisoteadas y granos de grano cayeron al suelo Dios te bendiga no lo dejes las aves de rapiña roen mi cerebro esta sudando mi cabeza estallará de tanto rugido en el campo con una mirada triste Soy incapaz de luchar solo con aves de corral liberadas de la jaula lo que despiadadamente me roza, rasga mi piel mientras chispas encienden las piedras en el que apoyo mi mejilla llorando como un niño pequeño Caí boca abajo sobre las rocas en los brazos de sombras oscuras ¿Me oyes llamándote en voz alta? no reconciliado por esta condición Dejo escapar un grito que no se puede silenciar.
Dă mi timp și am să mă dau pe mine În schimbul timpului ce mi dai Dă mi timp și am să rămăn cu tine În gănd..și în suflet dacă ai De aș avea timp ți l aș da eu Dar nu mai am l am irosit De atăta dor de chipul tău Și sufletul m i sa albit Dă mi timp să stau acum cu tine O zi,o noapte,un minut Dă mi timp să pot veni la tine Să te îmbrățișez,să te sărut Se face repede tărziu în viață Nu i timp de mine și de noi Destine înfășurate în ceață Dă mi timp și dă mi și viața înapoi