Rain Though Comes

You came in the rain clad in blue that day
You loved the cloudy sky in the monsoon
Once you soaked in rain at ecstatic noon
And ran in jungle’s path holding my hands.

The clouds roared like a hungry hound,
The rain dropped in the festive mood,
The water of rain flooding your braids
Recited the poetry of mysterious clouds.

Still in dreams at midnight’s drizzle
I recall the place you kissed my hands,
The leaves and branches sang with rain
My soul reinvigorated spoke to the sky
To brush aside the magic of the nonsense…

You left me once in the day of rain
Rain though comes, never do you…
Only the rainless clouds in white
Roar and suck the bloods of my candid heart that
Mirrors the innocent ghost on the wings of a damsel butterfly
Swims together to reach the shore of dubious funs.

Copyright@Kamrul Islam
Bangladesh
PC:Google

NEBESKA AKUSTIKA


Čak i sa suncem polemišem oko svega…ljubomorno je jer više upijam i volim vas nego njega…Ruka sama stihove piše,,pišem knjigu o njima več napisanu..slušam ga kako diše.. to je nešto što se oseti u zraku..dok sedim sam u mraku.. Što sam stariji sve lakše zatvaram vrata svemu što me umara… samo tvoj osmeh i pogled me odmara..za drugare se gine..a sad su te godine kad dodješ u godine.. Kad mi se učini da je sve izgubilo smisao, pa se smisao pojavi u najsitnijem detalju i potpuno me razoruža… Ako se ikad sastavimo …ne dozvolimo da se opet rastavimo.. A nama sasvim malo treba..da dočekamo onaj prvi cvrkut ptica što ispituje akustiku neba…da čujemo pod prozorom Trebišnice huk…i lepotu nečijeg detinjstva zvuk…gledati i prepustiti se nebeskoj lepoti..gledati prozore nebodera noču i svi ti uramljeni životi..otiči skupa na onaj svet na svojim nogama… Tajni svet podvučenih rečenica u knjigama. …A vremena nema ..sve je za nas manje vremena..
Čuti mi se….piše mi se…gleda mi se…..moj grad i moja reka..pred suton Platani…kameni put ..kao da smo u Havani… kao da tražimo note..Čupav sam ..buntovan sam ..tvoj sam…Zato ja tebe volim najnežnijim notama sevdaha….U tvom pogledu se gubim ..kao Britanski đentlimen.a zapravo se raspadam u tomovima…sveskih klasika…Nas dvoje smo sačinjeni…satkani od lepršavih duša.. Dok te gledam zapnemi zvezda u grlu…Grade moj..
Sastojim se od čežnje i čekanja, praznih flaša, nedovršenih pesama, glasne muzike, snova o tebi, izgubljenih noći i mirisa kruške i jorgovana…I nočas će u Trebinjskom parku samnom prespavati jedna želja.. Kolekcionari smo divnih ljudi, uspomena, zagrljaja, lepih reči, osmeha.Živimo za bolje sutra i lepše dane,da će nas raširenih grana dočekati naše Platane,..
Od sanjara sam učio o nebu, od pesnika o ljubavi, od samotnjaka o divljinama, od slikara o prazninama, a od boema o životu..i da život može biti nemilosrdan i ljut..Smrt koja se kao ružna senka uzdizala u određenim trenucim Možda je svetlo u meni počelo da se gasi, ali je zato mrak počeo da sija….dok sedim u parku pored fontane to mi tako prija…

  • Dobro veče.
  • Misliš dobar dan?
  • Nećeš ti da mi govoriš šta da mislim.
    Ko god živi stvarnost..nema mašte i osuđen je na realnost…
    Ja pišem o sebi i ostalim užasima..i par nekih muka…ne sledim svoje snove ja ih držim za ruku..
    I sad odem u park na klupu.. Kupim kikirikija, keksa, čipsa, piva da imam kad neko dođe A onda dođem ja..i sve popijem..
    Oni ljudi koji u barama vide okeane, u pukotinama kanjone, u jednoj zvezdi ceo svemir, e ti…njih nema….
  • Važno je da znaš gde je tvoje mesto u ovom svetu.
  • Za šankom. Dalje.
    Konobar čašu života dve marke..
    Danas se ljudi zatvore nikome svoju dušu ne otvaraju… Nakon velike kiše u ljudima, neki se udave, a neki procvetaju.
    Ja ču da pišem o mojim prijateljima dok se ne desi moje smaknuće… Dovodim sebe u nemoguće situacije, jer želim nemoguće….samo ću pisati ni jednog trena neću razmišljati o gumici.. Ne smeta mi drama, smetaju mi loši glumci…Ovo što pišem nekima če delovati kao vremenska prognoza…verujte to je samo moja dijagnoza..
    Prvi put umreš kad shvatiš da si odrastao u sve ono što nisi hteo da budeš.
    a mog života, naučila me je da uvek ljubim i grlim kao da je poslednji put

ZADRŽI DAH

autor
Zehra Bajić Alić
4.10.2020.Gračanica

Zadrži osmjeh
zatvori oči
sjećanjem okupi
sve dragosti sitne
koliko smo daleko
toliko smo i blizu
uzdahu istanjalom .

Zuri u škakljive sagnute slike
što vriskom nekada
budiše te noću
ogrnute željama
i velikim praskom.

Zadrži dah ko’ pustinja vodu
dok misao ti se bori
s’akordima srca
jer koža ti još diše mojom
zaljubljenom nadom.

Gotovo sam hladna
i krcata sjetom
škripim dok zatvaram vrata
al’ mogu još uvjek
zakucat osmjeh
u usne nepomične.

Zadrži sekunde
sebične priče
nemoj kasniti u mišljenje dana
zasitno ispij
okislu tajnu
stidom poprskanu .

Apostar por lo servido

No me importa morir, si en alguien quedo
como un bello recuerdo en su memoria
no me importa el destello de mi historia
si sembré paz y ayuda con mi credo
si fue grande mi albedo
y arañé las mentiras y la escoria
con mis dedos

no me importa no estar, si sigo estando
en el alma incorrupta de mis versos
si pinté con mis rimas universos
que en un charco de amor siguen flotando
si su tibio calor siguen calmando
vientos adversos

el cuerpo nada fue y nada será
el único final es el olvido
espero que algo bueno quedará

la brasa del tizón de lo vivido
si no halla buen hogar se apagará
y el tiempo y el sudor no habrán valido

los ecos de mi ayer por mi hablarán
¡solo queda apostar por lo servido!

Chus Castro 28/06/2020
A ritmo de soneto

MY STAR (dwarfs and giants)

MY STAR (dwarfs and giants)
Just like the birth of the stars so are the birth of child,
Just like the womb is to the infant baby so also the nebula is to the stars.
Just like the stars so are we.
In every day that passes the womb of human bring forth baby so also apply to nebula, it bring forth each day.
Just like the growth of stars so are we.
Just like the brightness of stars so are we
Just like classification of stars so are we

One way or the other we all have a star, sending us a wave of encouragement telling us not to lose faith in face of life.

Room for greatness is still open because the star is still multiplying and shinning better than the other.
Each star are not identical so are we humans.
Some humans are white while some are black but we all are humans having the same assignment on earth.

My life belted at me each day making me to understand something,
Look at the nature you find all the answers you are looking for.
Each stars brightness differ from each other so are we differ, but in circumference of them we are brought out from the same place call womb but some get higher ground to cover than others, but that does not mean you are not great.

There are billions of stars around the universe the younger ones are called dwarf and the elder ones are called giant,
Telling us that every one is born with greatness but as time envelope the small we become big if only you can wait for it.
Our life should be like the stars
Small but fulfilling their purpose
Let were you are don’t define your future
Just like David in the Cave of Adullam. In that small place is actually place of build up to be king.
You may look small don’t worry you are turning into giant just be patient.

Never quench your gift because of the pain of life look at the stars do what it those keep shinning.

A star is held together by is own gravity, human stability is in you, actually you being able to stand is something you decide to bring out, stop depending on people, on something that is in you.
Be like the star
Be like the nature
Great lesson is gotten by nature if only we can spend time with nature.
circumference or totality of our life is derived by nature.


Copyright@DESTINY M O CHIJIOKE

Ćutnja

Ja ćutnju u tebi ćutim

U rebusu silueta tvoja a
Nagađam da li si to ti

Naknadno usvajam
Kao važeće
Bespolno razmnožavanje
Svoje ćutnje

Rebrenica moga broda
Nada i ćutnja

Unazad gledam
Svoju ekscentričnost i
U samovaru Sibir kuvam

Glođem svoju ćutnju u tebi

Vršim ekshumaciju
Jedne zalutale misli i
Ćutnju u tebi ćutim

Labud N. Lončar

Čudan balans

Zoran Radosavljevic

Sve dodje u svoje vreme ..nekad poplava ,nekad suša..od silnih ožiljaka koža ogrubi…tako i duša….zatvorim se u svoju samoču..ne tražeći izazove nove…Noću te sanjam tako stvarno.. a danju stvarnost pretvaram u snove…Ti si razlog moga postojanja…Priznajem da je teško što mi nedostaješ.. Ali sam ujedno i srećan što sam upoznao nekoga ko je vredan nedostajanja…I pored svega ja sam sretan….Svako ima nekog koga se seti ujutru kad se probudi i noću pred san. A ja, ja imam tebe na koju mislim ceo dan…Razumiješ li sad zašto ne mogu da te pustim… Nikada….Previše je tebe u mom srcu….u svemu…Zato zagrli moju prisutnost u tvojim mislima….grlim te osmehom… grlim te bujicom isprepletanih htenja…strasti i straha..neobuzdanom snagom životnih oluja..Misli su mi košmar…košmar mi je život…i kad god mi je teško..uvek si tu ti..moja ljubavi…Možda što ne verujem u boga i ne smatra me svojim slugom….možda zato sve što planiram desi se nekom drugom…Sve u ovom životu vodi nekom čudnom balansu..a nismo ni svesni ..Samo jednom u životu dobijemo šansu za pravu šansu…Ljudi su čudo..njima moraš sve da pokažeš…Postoje reči koje dobijaju svoju vrednost i postaju istinski neprocenljive tek kada pogledom to i dokažeš…A ja kako tebe gledam..dokazujem ti da te volim …da te nikom ne dam….Nije sreća..para vreća…Neke stvari ne planiraš da se dese, a dese se baš onako kako si potajno oduvek želeo. To je sreća…

VRISAK KOJI SE NE DA UTIŠATI

Nevenka Kovačević

Pogrdne ptice se sjatile
na golet i polja
bezdušno pasu naše
ionako otežano disanje
zar ne vidite
od njihova jarma i kamenje pocrnilo
sve je u plikovima
trave su pogažene
a zrnje žita popadalo po zemlji
kumim vas milim Bogom
ne dozvolite da ga
grabežljive ptice pozoblju
mozak mi se poti
glava će mi pući od tolike graje u polju
s otužnim izgledom
nemoćna sam rvati se sama
sa živinom puštenom iz kaveza
što me bezdušno pase dere moju kožu
dok iskri kamenje zapaljeno
o koje svoj obraz oslanjam
plačući kao malo dijete
padoh naglavačke preko kamenja
u naručje tamnih sjena
čujete li kako vas iz sveg glasa dozivam
nepomirena ovim stanjem
ispuštam vrisak koji se ne da utišati.

UN GRITO QUE NO PUEDE SER SILENCIOSO

Los pájaros despectivos brillaron
sobre esterilidad y campos
despiadadamente pastando la nuestra
Ya es difícil respirar
no ves
de su yugo y piedras ennegrecidas
todo está en las ampollas
las hierbas son pisoteadas
y granos de grano cayeron al suelo
Dios te bendiga
no lo dejes
las aves de rapiña roen
mi cerebro esta sudando
mi cabeza estallará de tanto rugido en el campo
con una mirada triste
Soy incapaz de luchar solo
con aves de corral liberadas de la jaula
lo que despiadadamente me roza, rasga mi piel
mientras chispas encienden las piedras
en el que apoyo mi mejilla
llorando como un niño pequeño
Caí boca abajo sobre las rocas
en los brazos de sombras oscuras
¿Me oyes llamándote en voz alta?
no reconciliado por esta condición
Dejo escapar un grito que no se puede silenciar.

AȘTEPTARE

de Florin Dediu Suceveanu

Ce se întîmplă Doamna Mea?

N-ai mai venit la cină,

Sub teiul ce-a crescut așa

Spontan chiar în grădină.

.

N-ai mai venit,îngîndurați

Să bem în doi cafeaua,

Unul de altul rezemați

Să împărțim sofaua.

.

N-ai mai venit la prînzu-n doi

Și nu mai știu de tine,

De ai necazuri și nevoi

Să le împarți cu mine.

.

Iubita mea,tovarăș scump

Și sufletu-mi pereche,

Te-aștept cu doruri ce irump

Dintr-o scrisoare veche.

.

Te-aștept și ies în prag oftînd,

Mă știe tot orașul,

Cînd mă întreabă le răspund

Sfios c-aștept poștașul

.

Să vină cu ziarul și

Tăcut mi-aplec privirea

S-ascund o lacrimă,deși

Toți îmi cunosc iubirea.

.

sursă imagine,Internet

Dă mi timp

Dă mi timp și am să mă dau pe mine
În schimbul timpului ce mi dai
Dă mi timp și am să rămăn cu tine
În gănd..și în suflet dacă ai
De aș avea timp ți l aș da eu
Dar nu mai am l am irosit
De atăta dor de chipul tău
Și sufletul m i sa albit
Dă mi timp să stau acum cu tine
O zi,o noapte,un minut
Dă mi timp să pot veni la tine
Să te îmbrățișez,să te sărut
Se face repede tărziu în viață
Nu i timp de mine și de noi
Destine înfășurate în ceață
Dă mi timp și dă mi și viața înapoi

Nelu Cazan
Mai 2020
Țifești